Garshin, "Priča od prsa i ruža": kratak sažetak, glavni likovi. Proverba u "Priča od prsa i ruža"

Nije često da autor može, s jedne strane, malu količinu, a s druge strane duboko značiti. Nijedna priča ne odgovara dva od tih parametara odjednom. U tom smislu posebno je zadovoljstvo čitanje bajki, na primjer, Andersen ili Garshin. "Priča od zubare i ruže" privukla je našu pozornost danas. O tome i razgovarajte.

Ruža među zajedničkom pustošenjem

Bajka započinje odmah kao prispodoba. U malom cvjetnom vrtu ispred seoske kuće cvjetala je lijepa ruža. Bilo je nevjerojatno i zato što nitko dugo nije bio angažiran u cvjetnom vrtu. A nitko nije očekivao takav neočekivan izgled tako lijepe biljke.

Jedan od glavnih likova djela "Priča od zubara i ruže" rođen je u svibnju. Želja za životom ju je preplavila i ako bi pridošlica u svijetu mogla na neki način pokazati svoje osjećaje, plakala bi od punine i radosti bivanja.

Naravno, niti jedna povijest koja se kreće u srcu ne može bez ikakvog protivljenja dobru i zlu. U našoj bajci dobra je Rose, a zlo je Toad.

Roska upozorava Rosa

Vratimo se na parcelu. Naravno, kao što znamo, u mjestima pustoši ima mnogo gnusoba. I ovdje, autor nije ostavio ružu. Bio je to žabica (ili antipara). Neko vrijeme u djelu "Priča od zubara i ruža" gadna životinja ne primjećuje lijepi cvijet, a svi dobro žive. Ali ovdje je Toad vidio Rose i ... zaljubila se. U svom najdojmljivijem glasu reče: "Ja ću te pojesti." Tako je na objekt klanjanja pokazala krajnji stupanj ljubavi i predanosti. Rosa, naravno, nije znala dubinu osjećaja Toada, i stoga je bila uplašena da će se stvarno jesti i nestala je upravo takva.

Pokušaj da prasadi cvijet

Za Toadu, posjedovanje lijepog bića postalo je pravi popravak. Pokušavala je doći do Rosa. Srećom, biljka, uz cvijet, imala je oštre šiljke, koji su služili kao "sigurnosni sustav". Također su bacali prljave stvorove iz lijepog Božjeg stvaranja. Ali Toad nije odustao od pokušaja, ona se samo skrila za neko vrijeme i odlučila je dobiti cvijet na drugi način.

Tko je pročitao rad Garshina ("Priča o zubaru i ruži"), oni će reći: "A gdje je dječak? Je li bio dječak? " Da, jest. Obratimo se njemu, pogotovo jer je to vrlo važan dio pripovijesti.

Dječak i cvjetni vrt

Cvjetni vrt nije uvijek tako beznadno usamljen i napušten. Prošle je godine posjetio dječak, sjedio tamo i čitao knjigu, uživajući u predivnom društvu biljaka i insekata. Jednog je dana živica lutala u cvjetnjak. U početku se bojao dječaka, ali tada se navikao na svoju tvrtku, pa je čak i pio mlijeko od majstorskog tanjura. Mladić je bio vrlo drago što ga je šljiva zvijer prihvatila kao brat. Općenito, dječak je smatrao cvjetnjak koji mu pripada, jer više nije trebao nikoga.

Kad je sestra Masha zamolila svog brata da igra s loptom, umjesto da čita knjige u cvjetnom vrtu, rekao joj je da će ovdje biti bolji. A sada, godinu dana kasnije, ležao je u krevetu ozbiljno bolestan. Prema prognozama liječnika, nije imao puno vremena. Sad mu je sestra čitala knjigu kad mu nije spavala. Druga djevojka tiho je plakala zbog sudbine njezina nesretnog mlađeg brata, kad ga dječak nije vidio. Takvu priču napisao je V.М. Garshin. "Priča o zubaru i ruži" bila je vrlo tužna stvar.

Trbuh ostaje bez posla, a Rosa ispunjava veliku misiju

Ako se čitatelj sjeća, onda smo ostavili Toadu kad je ona, sve ranjena nakon drugog pokušaja da dođe do cvijeta, pala na zemlju. Žestoka zvijer nije se odrekla i odlučila doći do prekrasnog stvorenja na drugim, obližnjim biljkama. U isto vrijeme, Rosa, koja je bila malo naivna i neozbiljna, pomislila je da je Zhaba iza nje i potpuno zaboravila na nju.

Međutim, jedan lijep, sunčan dan, kada je šarm Rosa bio gotovo zasljepljujući, vidjela je na sljedećoj grani Toad. Perzistentnu zvijer trebalo je dati ruku (tj. Šapu) prema željenoj ljepoti. Ovdje, dakako, Garshinov rad "Priča o zubaru i ruži" čini čitateljem nervozan i pitam se: "Zar zli stvarno pobjeđuje, a Toad će to postići?" Umirite se, dragi čitatelji, sjetite se žanra rada i ne brinite. U stvarnom svijetu zlo se može osvojiti, au bajci - nikad!

Kad je Toad bio spreman napraviti posljednji skok, dječak se iznenada probudio i pozvao djevojku Mashu:

"Sestro, rekla si da su ruže cvjetale." Mogu li dobiti jedan?

"Naravno, draga moja, naravno", rekla je mlada žena.

Masha je pogledala kroz prozor i ugledala prekrasnu ružu u cvjetnom vrtu. Naoružan škarama, djevojka je otišla na ulicu. Približavajući se cvijetu, brzo je otkrila žaba, potresla je na zemlju i udarila ga prstom cipele. Želio bih reći da je Toad, poput zla općenito, letio u drugu galaksiju, ali to se nije dogodilo. Letjela je dovoljno daleko da je ponovno zaboravi. Ruža je zauzvrat bila odsječena i služila je dobrom razlogu: kad ju je dječak vidio, zadnji je put iskreno nasmiješio, a onda je zauvijek šutio.

Na sprovodu stradalnika bilo je mnogo cvijeća, ali opća pozornost privukla se samo ružu iz cvjetnog vrta. To je bila ona koja je sestra pokojnika posutao suzama. I cvijet, iako je odsječen, osjetio je ljepše nego ikad.

Nadalje, autor izvještava da je biljka držana u debeloj knjizi, a zatim mu je predstavljena ruža. Tako je prepoznao cijelu priču. Ovo je bajka o zubaru i ruži. Sažetak je predstavljen čitatelju. Sada nam ostaje da je ispravno analiziramo. Počnimo, možda, s likovima.

Glavni i manje junaci

Glavna intriga djela uvijena je u prostoru između zrna i ruže. Neka nam čitatelji oprosti, ali odmah, kako ne bismo gubili vrijeme, bježimo u ponor analize posla.

Ruža znači u bajci laganu trijadu Good-Beauty-Istine. Žaba je personificirano zlo. Dječak je volja za životom ili volja života. A sestra Masha je sudbina. Dakle, ako prevodimo tekst u jezik simbola, doći će da se uklapa u bitku između dobra i zla u svom djelu. Garshin. "Priča od zubara i ruže" (sažetak također potvrđuje tu ideju) govori nam nešto slično. Unatoč činjenici da je zlo bolje opremljeno u svijetu, ima više savršenih prilagodbi, dobre sve iste pobjede. I ovo je nevjerojatno, jer nema ničeg osim ljepote. Zapravo, dobra pobjeda također zbog toga što se na njemu bori Viša snaga (Bog, Destinacija) i sam život.

Ako promatramo rad kroz prizmu ovog tumačenja, dobijemo sljedeće: glavni likovi ovdje su Zhaba i Rosa, a sekundarni likovi su bolesni, ali dobar dječak i njegova sestra Masha. Važno je da tumačenja mogu biti različita, ali junaci "Priče od zubara i ruža" ostat će isti.

Folklorna mudrost i djela Garšina

Zapravo, kao u svakoj bajci, postoji savršeni prostor za maštu onoga koji čita. Stoga svaki arsenal poslovica može biti različit. No, neki od čitatelja će raspravljati da kad promatramo suprotstavljanje glavne likove, odmah se prisjetila izreka ("Priče od zubara i ruža") "Ne prema Senkinoj kapi". To znači da se osoba uključi u nešto drugo osim sebe, počinje nešto, a ne posjeduje tu posebnu sposobnost.

Na primjer, Toad je stvarno volio sa svim svojim srcem Rosa. Čitatelj vidi da ništa od toga ne dolazi. Sve zato što Jaba (u Garshinovom djelu) nema srca, ima samo trbuh. Može jedino jesti, ali ne zaljubiti se.

"Nemoj iskopati drugu jami"

Ne može se reći da takav scenarij nije moguć u životu. Na primjer, osoba želi "utopiti" drugu sa svojom moći, ali na kraju pada u svoju zamku. Tada ljudi kažu: "Nemojte iskopati drugu jamu". Tako se to dogodilo s dugogodišnjom zlog Toada u sastavu Garshina. Uspela se i popela na Rosa. Šiljci su ga izrezali u krv, ali je ipak htjela "razbiti" cvijet, svakako. Tada je Masha došla i udarila je cipkom vrlo daleko. Ako netko pita što se moral može naučiti i koja poslovica "Tale of a toad and Rose" najbolje ilustrira moralnu poruku povijesti, on će odgovoriti: "Nemojte iskopati drugu jamu!"

"Gdje sam rođen, došla je u ruci"

Ostavite neko vrijeme siromašni zlo neodgovarajući Toad u miru i razgovarajte o Rose. Kada je glavni lik bajke rođen na takvom nepristupačnom mjestu, nije imala malo nade da bi mogla postići nešto u životu. Ali na sudbinu sudbine Rosa je vrtoglavu karijeru, iako je razlog, moram priznati, bio prilično tužan. Osim toga, ova vrlo "karijera" pomogla je da cvijet ne nestane u ustima gutljaja.

Ljudi kažu "Gdje sam se rodio, bilo je korisno" s različitim intonacijama. Sada kada je potrebno biti "mobilno" i "djelotvorno", ova narodna mudrost se percipira, nego negativno nego pozitivno, iako to nema ništa loše. Jednostavno navodi činjenicu da je osoba pronašla posao za sebe u mjestu u kojem je imao dovoljno sreće da se rodi. Isto se dogodilo s Rosa, o kojoj je Garshin napisao ("Tale of a toad and a Rose"). Ranije spomenuta poslovica čini se da u potpunosti odražava neki smisao sastava ruskog klasika. Prebacimo se na sjećanje na bajku.

opoziv

Recenzije se mogu mijenjati u sadržaju i značenju. Njihovo punjenje ovisi o razini pripreme pisca. Na primjer, ako dijete piše pregled bajke (od 7 do 13 godina), tada će u njemu vidjeti samo opoziciju dobra i zla, kako je prvo lijepo i odvratno drugo. Možda će također zabilježiti da je dobro zaštićeno sudbinom i životom.

Prema tome, možemo reći da je to bajka voljela, jer je dobro pobjeda u njemu, a zlo "pada na trbuh i leti u krajnji kut vrta". Na primjer, učitelj postavlja pitanje: "Što nas ta bajka podučava?". Može se odgovoriti da nas uči da budemo dobri, a ne samo da težimo dobru, istini i ljepoti, ali i da ih zaštitimo od svih gnusoba svijeta.

Kao što vidimo, mogu biti pozitivne povratne informacije. Garshin ("Priča o zubaru i ružičastoj ružičastoj ružičastoj ružičastoj ružičastoj ružičastoj ružičastoj ružičastoj ružičastoj ružičastoj ružičastoj ružičastoj ružičastoj ružičastoj ružičastoj ružičkoj palači" Prvo i najvažnije gledao je u bit života, a tamo, kao što znate, leži tragedija, jer nitko od ljudi nije vječan, a još uvijek nema pristojan i djelotvoran protuotrov za čežnjom za besmrtnošću.

Ako učenik srednjoškolaca piše, gotovo jedan sudionik, on je već okusio tragediju ljubavnog odnosa, može pogledati bajku s neočekivane strane i reći, primjerice: "Garšinov sastav o nepravdi nepovezane ljubavi".

Prokletstvo je ružno zločesto zlo, ali ona voli Rosa! Ako je naš učenik dovoljno pametan i pametan, onda će se bez straha kretati dalje u njegovom razmišljanju. Put će ga dovesti do činjenice da se, u našim danima, "ruže" ne boji "toads", čak i naprotiv. Prekrasne "ruže" žele biti zaplijenjene neugodnim "toad-fat toads", ako im samo pružaju odgovarajuću životnu mjeru.

Drugim riječima, moguće je razotkriti probleme rada i zatrpati simbole "žabe" i "ruže" ne s moralnim sadržajem (zlo i dobrim) ili estetskim (ružno i lijepim), ali i društvenim (bogatim i siromašnim) ili spolom (muškarac i žena). Za dobar pregled eseja važno je shvatiti koja je glavna tema "Priče od zubara i ruža". Evo dvije točke: s jedne strane autorova ideja je sukob zla i dobre, ljepote i sramote, as druge strane, osobna svijest čitatelja, što je točno shvatio od bajke. Zato morate pažljivo upoznati rad i slušati sebe.

Vrijedno je čitati samo punu verziju bajke Garshin, jer je kratki sadržaj teško napisati nešto vrijedno. Ako se čitatelj u potpunosti upozna sa sastavom (bajka od samo 10 stranica), tada će povećati njegove šanse za pisanje izvrsnog pregleda! Da, vrlo teška "Priča od zubara i ruža". Povratne informacije o tome također ne bi trebale biti lako.

Kaleidoskop misli u VM-u. Garshina

U stvaranju V.M. Garshin nije jedna misao, već cijeli kaleidoskop od njih. Teško je izdvojiti jednu stvar. Bajka je vrlo simbolična i puna sadržaja. Možda je glavna ideja "Priče od zubara i ruža" da svatko ima svoje.

Zubar mora voljeti zub, a ne cvijet. S druge strane, ruža bi trebala oduševiti oči ljudi i za to je u prikladnom društvu. Bitka između dobra i zla ili lijepe i ružne samo je ilustracija za opću neskladu svijeta kad netko prekine prirodni poredak stvari.

Možete li reći da je proizvod VM. Garshina je nekako povezana s slavnim radom Dostojevskog "Ljepota će spasiti svijet"? Teško je to reći. Umjesto toga, ne, nego da. Uostalom, Rosa ne sprema nikoga, naprotiv, ona je spasi. Osim toga, bez obzira koliko lijepa Rosa, njezina šarm je prolazna. Sam autor kaže da je život cvijeta dana tri. Takva ljepota jedva može spasiti nekoga.

Stav prema priči o zubaru i ruži vrlo je dvosmislen. Obično, kada govorimo o bajkama, u očima misli se nešto jako svijetlo i ljubazno. Naravno, možemo reći da u svijetu nema baš dobre tradicije. Da, jest, ali sad se ne radi o njima.

Dakle, u VM. Garshin nije ništa svjetlo. On, poput Andersenovih bajki, sve je istinit i vitalan. S jedne strane, čini se da je nemoguće čitati takve priče djeci do određene dobi, jer oni prekidaju vjeru čovjeka u dobre i svijetle. S druge strane, sve ovisi o izboru roditelja o načinu obrazovanja. Ako žele, na primjer, da njihovi potomci nemaju iluzije, onda stvaralačka ostavština V.M. Garshin i Andersen upravo su u toj svrsi. Bez nanošenja pritiska na čitatelja, nadamo se da će on napraviti pravi izbor. U formiranju čovjeka nema sitnica, sve utječe na njegov razvoj, čak i priče čitane u djetinjstvu.