Rusinski jezik: karakteristike i klasifikacija dijalekata

Rusinski jezik - cijela skupina različitih dijalekata i idioma, zajedničkim među etničkim Rusini, koji su živjeli u Ukrajini u Karpatima, u istočnoj Slovačkoj iu jugoistočnoj Poljskoj. Također, predstavnici naroda koji žive u nekim dijelovima Srbije, Hrvatske, Mađarske, pa čak i iz Kanade i SAD-a.

U naše vrijeme, prema statistikama, broj Rusini je oko jedan i pol milijuna ljudi. Rusinski jezik sličan ruski, ukrajinski i bjeloruski, budući da se odnosi na iste jezične skupine.

mišljenja lingvista

Ovaj jezik je jedan od službenih jezika Vojvodine - autonomna pokrajina Srbije na sjeveru Dunava. Do sada ne postoji konsenzus o tome da li možemo pretpostaviti Rusinski jezik neovisan. Ukrajinski lingvisti, međutim, kako vlasti ne prepoznaju Rusini kao zasebna etnička skupina, smatrajući ih etnografskih skupina Ukrajinaca i njihov jezik - dijalektu ukrajinski. Međutim, ne tako davno, 2012. godine, usvojila je rezoluciju, prema kojoj je rusinski postao jezik od malih naroda Ukrajine.

Naravno, dvije srodne jezika koji postoje na teritoriju jedne zemlje, bit će slična. To je normalno. Izuzetak nije, i rusinski jezik. Rječnik to, međutim, u mnogo većoj mjeri nego ukrajinski, ispunjen tserkovnoslavyanizmy. Posebnost je u tome prisutnost Polonism, slovakizmov, germanizam i madyarizmov. Mnogi leksičke elemente mađarskom preselio na rusinskom jeziku.

Povijest sukoba

U 19. do sredine 20. stoljeća u rusinskog kulturnog društva dominiraju tri trendovima. Kao književni jezik je predloženo da se uvede ruski rusofil, Ukrainophiles, odnosno, ukrajinski. Treća skupina održala pokušaja književni Rusin jezika.

Tijekom ratnih godina Podkarpacie bio pod mađarskom okupacijom, i Subcarpathian Društvo znanosti je odigrao veliku ulogu u kulturnom razvoju regije. U prvoj godini rata je objavljen „Gramatika rusinskog jezika”, čiji je autor bio Dr. Ivan Garayda - nastavnik, prevoditelj, izdavač, jezikoslovac i prosvjetitelj. On je bio taj koji stvara književnu Subcarpathian rusinski. U tom jeziku, u narednim godinama u regiji objavljeno časopise, novine i knjige.

Jezik prava

Unatoč činjenici da je u poslijeratnom razdoblju u Podkarpacie aktivno uzgaja književni ukrajinski jezik, to nije uhvatiti na među Rusini. Osim toga, razvoj ukrajinske fonetske pisanja postao je za mnoge ljude u veliki problem, u vezi s kojima postoje još mnogi zakarpatsku Rusini sebe ne smatraju Ukrajinaca.

Unatoč svemu tome, nakon rata u Transcarpathia dužnosnika bilo je samo ukrajinski, iako Vojvodina književni Rusina je odobren još u dvadesetim godinama, a prva gramatika je objavljena 1923. godine.

Još uvijek nije formirana zajednički književni rusinski jezik. Prevoditelj za razumijevanje različitih dijalekata ne može biti potrebna - zajednička srž teksta može razumjeti ni govoriti jezikom (ovisno o poznavanju druge istočne slavenske, ruskom, na primjer), ali to nije dovoljno za potpunu percepciju književnog djela.

Glavni dijalekti

U zakarpatskoj regiji Ukrajine, te u dijelu Prešov regije u sjeveroistočnoj Slovačkoj, tzv zajedničkih Subcarpathian Rusyn dijalekata, koji se, pak, podijeljene u Verkhovynsky i dolinyanskie. Dolinyansky slomiti na zapadnoj (lematsky) i jugozapadu (lishatsky ili maramoroshsky). Lematsky dijalekt uobičajeno u zapadnom dijelu sjeveroistočnog Slovačkoj. Na lishatskom dijalektom govorio Rusini koji žive na teritoriju Teresva doline na istoku na zapadu doline Rica.

U Transcarpathia u Volovets i Mizhgirya područjima distribuira Verkhovyna dijalekt, koji je nešto između i dolinyanskim boykovskim.

Lemko dijalekt je sada u Slovačkoj na južnoj strani Karpata. Neki Lemko smatraju Ukrajinci i njihov jezik - ukrajinski narječju. Drugi dio se identificira kao zasebna nacija.

Značajke

Rusinski jezik, povijest koja je tako neobično u izgledu, apsorbira puno nijansi, karakterističnim za narječja zajedničkih u pograničnim područjima.
Postoje dvije vrste samoglasnika i E, koji se uočava u drevnom jeziku, te u većini sjevernih dijalekata. U podkarpatorusinskom „e” se izgovara na isti način kao u ruskom, ako iza njega je teško suglasnik (Nebo, Salo, derevo), ali ako isti samoglasnik se suočava omekšala promjene znakova suglasnika zvuka. Jezik u svom izgovoru je u neposrednoj blizini ispred nebu, a usne su mu se pruži kao zvuk „i”. Trenutno jezik artikulaciju napon, a samoglasnik „e” poprima sasvim drugačiji zvuk, zvuk je široka, uska, kao u njemačkom riječju vidjeti.

Također dvije varijante izgovora može imati zvuk „O”. U normalnoj verziji, to se ne razlikuje od ruskog ili Češke „O”, ali prije nego meki suglasnici izgovara s proširenim usnama, pretvara ubačaj između „o” i „U”.
UsneniËkim suglasnici „p”, „b”, „c”, „m” u podkarpatorusinskom izrekao ublažavanja, ako želite mekana je gore opisano za njima „na”. Zubni samoglasnikâ „t”, „d”, „n” ispred samoglasnika nije potpuno ublažiti ali polumeki, a „c” i „Z” su mekani.

drugi zvukovi

Budući da stidnih „u” izgovoru je mekan, to je postupno i nestali u potpunosti. Svi Karpatski dijalekti riječ „svet” proglašen je „syaty” u zapadnom dijelu i kao „syaty” među istočnoj skupini dijalekata.

Ali to je zvuk „s” skladištiti odvojeno iz „i”. Od dijalekti Ukrajinski podkarpatorusinsky različitih izgovora riječi koje završavaju sa „Ayu”, na primjer: „Dawa” umjesto „davanje” i „znav” umjesto „zna” u trećem licu množine pravilu se održava (Davut, znavut).

Ovdje su neke značajke specifične za rusinski: napisane u bilješkama i (olayiti, doyiti), prisutnost zvuga T”, jedinstvena kombinacija slova‘LN’(gornji, treći). Vovratnye zamjenice na tom jeziku proizvedene su korištenjem čestice „Xia”, koji se dodaje nakon zamjenica (NAI Id nam smiješeći se natrag). To su glavne karakteristike koje razlikuju rusinskog jezika.

Povijest priznanja

Kao što je gore spomenuto, Subcarpathia je bio okupiran od strane Mađara, a 1939. rusinskog jezika je podržan od strane okupacijske vlasti. Oni su vjerovali Rusina madyaronov Russified Mađari. Ovaj put se može nazvati u određenoj mjeri procvat rusinskog jezika: publikaciji „Gramatika rusinskog jezika”, u izdanju knjige, tiskane novine i časopisi. Međutim, u 1944. postoji veza Pidkarpatiya SSR i sovjetska vlada zabranjuje kulturne i obrazovne aktivnosti koje su Rusini. Oni su samo prepoznao malu etničku skupinu u Ukrajini, i njihov jezik - dijalektom, unatoč činjenici da je u Jugoslaviji su Rusini su službeno priznaju kao zasebna osoba.

Zemljište je od Sovjeta

Samo u 1991., nakon pada komunizma, zemlje koje su dio SSSR-a, postupno prepoznao Rusini kao narod. U Poljskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Češkoj, Rumunjskoj i Rusiji rusinski podržan u kulturnom i obrazovnom području, a više od dvadeset godina Rusini priznat Ukrajina.

Zanimljivo je da je riječ „rusinski” poznat je već dugo vremena. Čak iu Kronici ovaj etnonim zvali ljude koji žive u Rusiji. Riječ je sedam puta u sporazumu između Olega i Grci, dating 911g. Od 13. do 18. stoljeća tzv Ukrajinci i Bjelorusi. U Litvi i Poljskoj, dok su Rusini nazvati bilo stanovnik koji su tvrdili pravoslavlje i razgovarali o nekim Istok slavenskom jeziku ili dijalektu (Poljaci i Litvanci su bili uglavnom katolici).

Do 1945. godine nije bilo pridjev „rusinsky”, umjesto da se koristi „Ruska” (otuda i naziv knjige „Gramatika rusinskog jezika”). Nakon rata, riječ „Ruska” stekla značenje „ruski”, što se očitovalo u rusinski govori i književni.

Proučavanje rusinskog

Ova zanimljiva arhaično to će sigurno privući pažnju. Postoje mnoge pjesme koje su još uvijek pjevaju Rusini na njihovom materinjem jeziku, tako da, za početak, možete doći do njih. Svaki medij Istok slavenski jezik nije teško naučiti rusinski jezik. Samopomoć Pomoć se može naći na relevantnim informacijskim resursima, ali više od pomoći zajednici u društvenim mrežama posvećenih Rusina, koji izravno komuniciraju s izvornim govornicima, i učiti od njih.

Osim toga, uzimanje izlet, možete provesti neko vrijeme na mjestu gdje se govori Rusyn. To će dati brzi početak u učenju jezika, omogućit će probaviti fonetske značajke. No, prije nego što smo zauzeti obuku, neophodno je odrediti govor kao zajednički književni Rusina i dalje ne postoji.