Jezični sadržaji kao znak bogatstva jezika

Činjenica da je ruski jezik jedan od najizazovnijih, djeca znaju iz osnovne škole. Ali na račun onoga što su slike našeg govora postignute? Za najbolji izraz misli postoje jezična sredstva. To su oni koji dopuštaju ne samo prenošenje informacija, nego i to radiš vedro, bojačno ili, obrnuto, suho i akademski.

Na našem jeziku postoje stilovi govora, od kojih svaki ima svoju svrhu. Ime "funkcionalni" stilovi književnog jezika dobiveni su zato što izvode određenu ulogu.

Razgovorni stil pomaže komunicirati u svakodnevnom životu. Znanstveni služi znanstvenom radu, istraživanju i sl. Za komunikaciju institucija i građana službeni i poslovni stil služi , a za odnose s javnošću s masama, agitacija je novinarka. Umjetnički stil, najbogatiji i najempresivniji, jezik je umjetničkih djela.

Stilovi književnog jezika imaju svoje razlike, vlastiti skup izražajnih sredstava, njihovi žanrovi. Na primjer, neke značajke novinarskog stila su sljedeće:

• Relevantnost. Novinari su jednostavno dužni odgovoriti na najsuvremenije događaje.
• Latitude od subjekata. Tema novinarstva može biti znanost, odnosi (osobni, javni), povijest itd.
• Leksička širina i zasićenost. Riječi su odabrane prema temi.
• Korištenje neologizma: frazeološki, leksički, stvaranje riječi

Samo izradom potpune analize teksta, analizirajući svoje jezične alate, teme, žanrove, možete odrediti pripadnost stilu.

Najuzbudljiviji, najizraženiji je umjetnički stil. Unutar djela mogu postojati elementi svih ostalih stilova. Jezična sredstva predstavljena su ovdje posebno široko, jer pomažu prenošenju emocionalnosti govora, stilskog bojanja, identiteta.

Nemoguće je upoznati cijeli niz takvih alata unutar granica jednog članka: to je vrlo voluminozan i zasićen tečaj. Navedimo samo najpopularnije jezične načine umjetničke reprezentacije.

Jedan od njih je put, tj. Riječi koje se koriste u figurativnom smislu. Glavna razlika je pomak u svojoj semantici. Na primjer, gruba i hamovitogo osoba se često naziva Sobakevich. U početku, ovo prezime ukazivalo je na Gogolov karakter, koji se razlikuju po tim osobinama. Druga vrsta tropa je figurativno značenje. To može biti metafora (prijenos sličnošću), metonimija (kontinuitet), oksimor (za razliku).

Primjeri. Zlatno groblje je hladno na vjetru (metafora). Pio je čak tri tanjura (metonimije). Pijem samo hladnu kipuću vodu, tj. Hlađena kuhana voda (oksimoron).

Da bi karakter ili objekt mogao obilježiti jednim riječima, dati joj značenje ili ga vidjeti s autorovim očima, upotrebljava se epitet: nebo je polagano zategnuto oblacima olova, a broj zlatnih zvijezda postao je manji.

Vrlo je pogodno izraziti svoje mišljenje, opisati objekte ili crtati cjelovite verbalne slike uz pomoć usporedbe. Postoji nekoliko vrsta. Ivan, ogroman i ljubazan, izgleda poput smeđeg medvjeda. Štenac se, poput kugle, otkotrljao s brda. Glasna grmljavina gradi zgradu.

Posebna emocionalnost govora daje hiperbole (pretjerivanje) ili litoty (understatement). Na rubu Zemlje, kažem milijun puta (hip.), Idite na trenutak, seljak s noktom (lit.).

Groteskna je danas gotovo neiskorištena. Najistaknutiji primjer kombinacije u jednom tekstu smiješnog i užasnog je Gogolova "Bilješke o ludu".

Drugi način izražajnosti je parafrazija. Izrazi poput crnog zlata (ulja), bijelog zlata (pamuka), kralja životinja (lav) pomažu u izbjegavanju ponavljanja, opisuju vrijednost predmeta.

Naravno, to nisu svi jezični alati. Postoje i autorovi neologizmi, alegorije, govorne tehnike kao što su sintaktički paralelizam, inverzija. I mnogi drugi. Svi oni pružaju ekspresivnost, originalnost ruskog jezika, čineći ga najsloženijim ali najljepšim fenomenom.