Opisujući svjetskih jezika, lingvisti, znanstvenici koriste različite principe klasifikacije. Jezici se kombiniraju u skupine prema geografskoj (teritorijalne) načelu, u blizini gramatičke strukture, na temelju jezične važnosti, korištenje u živi svakodnevni govor.
Koristeći ovaj drugi kriterij, istraživači su podijeljene sve jezike svijeta u dvije glavne skupine - živih i mrtvih jezika. Glavne značajke prvi - koristite ih u svakodnevnom razgovoru, jezik praksi, relativno velika zajednica ljudi (naroda). Dnevni jezik stalno se koristi u svakodnevnoj komunikaciji, izmjene, komplicirano ili pojednostavljeno tijekom vremena.
Najuočljiviji su promjene u leksikon (vokabular) jezika: dio riječi zastarjele, stječe arhaičan boju i kontrast, za proglašenje novih koncepata pojavljuje sve više i više novih riječi (neologizmi). Ostali sustavi jezik (morfološke, fonetski, sintaktički) su inertni, promijeniti vrlo polako i nenametljivo.
Mrtav jezik, za razliku od žive, ne koristi u svakodnevnom jeziku praksi. Svi sustavi se nepromijenjen, očuvane, nepromjenjivim elementima. Mrtav jezik, utjelovljena u različitim pisanim dokumentima.
Svi su mrtvi jezici mogu se podijeliti u dvije glavne skupine: prvo, oni koji negdje u dalekoj prošlosti, korišteni su za živu komunikaciju i onda, iz raznih razloga, prestali se koriste u živom ljudskom komunikacije (latinski, grčki, koptski, staronorveški, gotička). Druga skupina mrtvih jezika uključuju one u kojima nitko nikada nije rekao; Oni su stvoreni posebno za obavljanje bilo koje funkcije (tako, na primjer, bilo je Staroslavenski jezik - jezik kršćanskih liturgijskih tekstova). Mrtav jezik najčešće pretvara u život, aktivno koristiti (na primjer, grčka je dao način na modernim jezicima i dijalektima Grčke).
Latinski zauzima posebno mjesto među ostalima. Bez sumnje, latinski - mrtav jezik: u živo razgovorni praksi ne jedu oko šestog stoljeća poslije Krista. No, s druge strane, latinski naći najširu primjenu u farmaceutskoj, medicinske, znanstvene terminologije, katoličko bogoštovlje (latinski - službeni „stanje” jezik Svete Stolice i Vatikan država). Kao što možete vidjeti, „mrtav” latinski je naširoko koristi u različitim područjima prirodnih znanosti, znanja. Sve ozbiljne filološke sveučilišta nužno uključiti latinski u kurikulumu, imajući na taj način tradiciju klasičnog liberalnog obrazovanja. Osim toga, mrtvi jezik - izvor kratkih i intenzivnih aforizama koji su prošli kroz stoljeća: ako želite mir - priprema za rat; Mori uspomena; Liječniče, izliječi sebe - sve ove uspomene „Born” iz latinskog. Latinski - vrlo logično i dobro izgrađen jezik, cast, ne-gluposti i verbalno ljuska; to se ne koristi samo za utilitarne svrhe (pisanje recepta, formiranje znanstvene tezaurus), ali je na neki način modela, standardni jezik.