Onomatopejska riječi i interjekcijama: pravopis, interpunkcija, primjeri

Onomatopejska riječi i interjekcijama igraju posebnu ulogu u ruskom jeziku. Bez njih, mi bi je bilo teško izraziti svoje osjećaje. Morfološke osobine dijelova govora, svojim redovima, gramatičke značajke, kao i njihove ostale funkcije su proučavali detaljno u ovom članku.

interjekcijama

Ovaj dio govora, prema školskom kurikulumu, učio u šestom ili sedmom razredu. Iako je na kraju suočiti ga češće. Rano u djetinjstvu, kada dijete ne može govoriti, njegov prvi zvukovi su. Interjekcijama u našem jeziku se naziva govor posebna grupa, koja pomaže izraziti emocije i osjećaje. Lingvisti ih klasificirati kao posebnu kategoriju. Što se tiče morfologije, oni su dio govora. No, osim troškova nezavisnih i funkcionalnih riječi. Što se tiče funkcionalnosti, oni ne nose nikakvo značenje. To jest, ove riječi nemaju vrijednosti, samo neizravno. Onda oni ne mogu smatrati neovisna.

Što se tiče servisa, koji pomaže povezati riječi u rečenici i tekstu koji su podneseni na uzvicima svojih funkcija. Ove riječi nitko „služi”, a ne znači ništa. Što je onda? To je najčešća emocija kada nemamo dovoljno riječi da ih izrazi više čišćenje. Reci: „Ah!”, I svi će shvatiti da imamo nešto iznenađujuće. Slušaj: „Psst!” I odmah zatvorio, jer je riječ odnosi se na prestanak poziva ili bilo kakve akcije. Prijedlozi sa uzvicima su emocionalni i mnogo dublje prenijeti ono što riječi za reći ne uvijek rade.

Usporedite: "Oh, to boli!" I "Ja povrijediti." Obje od tih prijedloga prošao isto značenje. Međutim, prvi šalje trenutni osjećaj čovjeka, a drugi može značiti dugotrajan osjećaj boli. To treba samo izdisaju, a mi razumijemo one koji su u neposrednoj blizini.

podrijetlo

„onomatopejska riječi” Uvjeti i „uzvicima” pojavio davno, u ranom sedamnaestom stoljeću. Lingvist Smotritskii ih staviti u uporabu u 1619, godini. Zatim ih je nazvao „mezhdumetiya”, to jest između riječi. U stvari, oni doista jesu.

Neki su formirane, kažu, spontano, iz naše vapaje. Na primjer, kao što je „A”, „O”, „Fu”, „O”, nemaju određenu povijest nastanka. Ovo je naš prisilno odgovor na podražaj.

Svatko zna riječ „Bayu-kupi” uzima svoje korijene iz drevnih ruskih riječi za reći (Bayat). Dakle, stavljajući bebu, roditelji kako bi ga osuditi na spavanje.

Poznati riječ „zdravo”, govorimo, odgovaranja na poziv, došao do nas iz Engleske. Njegova doslovno značenje - „Pozdrav” halo, da prijevodu Branje gore telefon, dajemo znati da čujemo sugovornika, u isto vrijeme kako bi ga pozdravio.

Moderna Slang svake godine stvara nove onomatopejska riječi i uzvicima. Bilo oblici „Ups”, „Cool”, „bla, bla.” Svi oni se odnose na naše uobičajeno „Ah”, „Wow”, „Da”.

To je, s vremenom, neki interjekcijama nestaju i zamjenjuju druge, relevantnije danas.

derivacija

Kao i kod bilo kojeg dijela govora, interjekcijama imaju svoje posebne načine obrazovanja. Tu su sljedeće:

• Sa znakom. Od riječi „A” je formirana nježniji „Ainki”.
• Prijelaz iz jednog ch.r. na drugi: „Nebesa! "(Iz im.susch)." Zapanjen! "(Od glagola):" Super! „(Iz govora).
• Fusion „Ovdje i” „I ne recite.”
• Dodatak: „mačkica”.

Razne metode tvorbe riječi dokazuje da je ovaj dio govora nije tako jednostavno kao što se čini na prvi pogled.

struktura

Klasificirati nekoliko vrsta uzvicima, ovisno o tome koliko dijelova se sastoje. Prva skupina - su jednostavna. U njihovoj strukturi, samo jedna riječ i jedan korijen. Primjeri: "Oh", "Jao," "Oh."

Sljedeći tip se zove kompleks. To ime su dobili zahvaljujući činjenici da su sastavljene od više korijena. Na primjer: "ah-ah-ah", "Da, da, da", "otac-svjetlo", "hoo".

Posljednja grupa strukture su spoj ubacivanje. Oni se formiraju se od nekoliko jednostavnih riječi. „Ah”, „ima svoje vrijeme” Tipično, ova skupina je izvedena iz imenice, na koji se doda u ubacivanje.

vrste

Ona je odlučila da ih podijeliti u nekoliko vrsta.

1. Poticaj. Oni zamjenjuju smislene riječi, signalizirati da je vrijeme za djelovanje: „Hej, reci mi kako voziti ovdje” „Hush, Hush reći - spavanje dijete.” „Dođi brzo!”!
2. Emocionalni. Ove riječi nehotice povukao iz čovjeka, kad je iznenađeni ili uplašeni: „Oh, kako je sladak!” „Oh, što teška oluja!”.
3. Bonton. Nije svatko zna da nam poznate riječi: „Halo”, „Zbogom”, „Hvala ti”, spadaju u klasu uzvicima. Oni nemaju nezavisnu vrijednost, prolazi samo naše ljubazno intonaciju. Na primjer: „Molim vas, pustite me u šetnju Hvala puno na pomoći Poštovani prijatelji.!”

Bez riječi ove skupine teško obrazovan čovjek može zamisliti život. Oni pomažu ne samo uljepšati naš govor, ali i to daje određenu draž.

interpunkcija

Kao što se u pismu stoji, osim na ovom dijelu govora? Prijedlozi sa uzvicima, imaju tendenciju da imaju zareze.

Na primjer: „O, kako brzo odletio odmor!” Nakon emotivnog govora zarezom, kao što stoji na početku rečenice. Slični primjeri: „Ajme, koliko vas ovdje!” „Uh, kako je ružno to rukom”.

Posebno mjesto zauzima uzvik „O”. Kao što se koristi u kombinaciji s drugim riječima, ne odvaja zarezom: „Na zraku što ste očistili!” „O, ne, prisiljeni u tom slučaju odbiti”.

U rečenici: „Pa, kako se odlučiti i nazvati?!” Riječ „dobro” nije izoliran kao dobitak vrijednosti. U slučaju kada se odnosi na trajanje djelovanja, potrebno je istaknuti točku: „Ne znam koliko će dugo trajati”

Uzvik „a”, koji se koristi kao najviši stupanj nečega, nije izoliran, „Kakva divna večer!”, „Što si drolja!”.

Onomatopejska riječi i kako se razlikuju od uzvicima

Poseban odjeljak sadrži riječi koje oponašaju bilo koji zvuk. Oni su, za razliku od uzvicima, bez emocija u sebi ne nosi. Njihova glavna funkcija - prenijeti sličan zvuk. Na primjer, sat krpelj prenosi na slovo riječi „Tick-način.” Kada čujemo u prolazu bug, a zatim reproducirati svoj let kao „ZHZHZH”. A tu su i mnoge druge primjere.

Osim toga, ovaj dio govora aktivno sudjeluje u formiranju različitih riječi: wow - kora, oink - Grunt, chi-chi - kikotanje.

Najvažnija razlika između njih i uzvicima - različite uloge u jeziku. Na prvi pogled, oni su vrlo slični. Međutim, zbunjen i ne isplati, jer onomatopejska riječi ne prenose osjećaje i emocije osobe. Oni samo ponoviti zvuk.

ispuštanja

Onomatopejska riječi na ruskom jeziku su podijeljeni u nekoliko podtipova:

• Glas životinja (uključujući i ptice) doodle (penis) mijau (mačka), yy (sova), malen (mali miš).
• Prirodni zvukovi: prasak (grmljavina), bum (nešto palo) pshsh (pištanje vode).
• Imitacija glazbenih instrumenata: ding-dong (zvoni zvono), trenje (gitare).
• Izdaje zvukove ljudi: Munch (jedu i mrkva), top-top (netko), CSC (pete).

To je najčešći razina ovom dijelu govora. Onomatopejska riječi i interjekcijama su posebna skupina na ruskom jeziku, nisu ni nezavisna ni usluge.

sintaktička uloga

Vrlo je čudno da u rijetkim slučajevima, malo riječi mogu biti različiti dijelovi rečenice. Interjekcijama i onomatopejska riječi, a primjeri su u više navrata su nam prikazane gore, su:

• Definicije. Na primjer: „Ah da, odmor” U tom slučaju, uzvik: „Ah, da”, odgovara na pitanje „Što?”, Zamjena riječ „divno”.
• Dodatak: I odjednom, u daljini čuli smo mirno „Ay!”.
• Predikat: I odjednom su se vrata - „Jao!”
• Predmet: A onda glasno: „Hura”.

Uloga uzvicima i onomatopejska riječi u govoru

Bez ovih naizgled jednostavne male riječi naš jezik će biti vrlo siromašni. Uostalom, većina njih formira impulzivno, bez obzira na naše želje. Poziv za pomoć, plakati od straha, iznenađenje akt - sve ove uzvicima, onomatopejska riječi. Interpunkcijskih znakova , kada prvi put smo pogledali ranije. Ali zvukovi nekoga ili nešto, ne ističe se u pismu. Ako je potrebno, samo staviti navodnike u rečenicama gdje postoji izravna govora.

Mi koristimo potraga postaje mnogo emocionalne. Teško je držati leđa radost kada je bilo nešto što smo čekali dugo vremena. Na primjer: „Wow! Na kraju, to se dogodilo!”. Ili, u teškom trenutku, kada osoba nesvjesno uzdahnuo: „O, ništa dobro što se dogodilo.”

I kako prenijeti zvukove koje su proizvedene životinje? Samo uz pomoć posebnih riječi. Bez njih, to je gotovo nemoguće učiniti. Takve riječi pokušavaju prenijeti slične zvukove kao što su mukanje krava ili svinja grunting.

vježbe

Kako bi se objediniti gradivo, dečki obavljaju posebne zadatke, ponavljajući onomatopejska riječi. Vježbe na njih i interjekcijama obično jednostavan.

1. Na primjer, potrebno je odrediti kategoriju određenu grupu „Ah!” „Oh!”, „Dobri Bože!”. Po svemu sudeći riječ emocionalne uzvicima, jednostavne strukture.
2. Nađi onomatopejska riječi u rečenice.

„Shlep- slap” - čulo se izvan prozora. „Chick-tweet” - to privlači pozornost vrabaca. Približava platformu, vlak pjevala „Tu-tu.”

1. Prepoznati ono što zvuči možete objaviti violinu, pas, kišu, grmljavinu, zijevanje čovjek, padne na pod objekta, drhteći od hladnoće.
2. Razlikovati, interjekcijama ili oponaša riječi se koriste u rečenicama:

- Dobro došli, moji prijatelji.

- "Bah!" - čulo u tišini.

- Hajde, požuri već!

- „Cheep-pištanje” Tako smo pokušali zvat male ptice.

- Otac svjetlo! Što je „prasak”, on nam je rekao grmljavinu!

Vježba na prijedlog iz onomatopejska riječi, a interjekcijama može biti vrlo raznolik. No, za najveći dio poteškoća među učenicima, oni obično ne uzrokuju.

morfološka analiza

Kao i kod bilo kojeg dijela govora, dvije manje grupe imaju svoj algoritam za parsiranje. To je apsolutno identični.

• Mi odrediti dio govora.
• Mi smo označili morfološki prizniki:

- Struktura

- ispuštanje vrijednosti izdati

- nepromjenjivost

• Uloga u rečenici.

Ovdje je primjer analize. „Toliko se! Ne čekajući kišu, a on je izlio poput! "

1. Toliko o - uzvik.
2. Kompozitna struktura (nekoliko riječi).
3. Emocionalna prenosi iznenađenje.
4. Nepromjenjiv (mogu ni mršav, niti konjugiranog)
5. Ne igraju nikakvu sintaktičke uloge u rečenici, jer ne zamijeniti neovisan dio govora.

Sljedeći primjer: A onda - „hrga-Hrga” - otišli smo loptu.

1. Onomatopejska riječ (prenosi let lopte).
2. Kompleks se sastoji od dva ponavljajućih osnovi.
3. Razina - zvuk nežive prirode.
4. Nepromjenjivost.
5. Prijedlog je činjenica (odgovor na pitanje „kako”).

Drugi primjer: Što ste mi bezobziran!

1. ubacivanje
2. Jednostavan, jedna riječ.
3. Emocionalne poremećaje prolazi.
4. Nepromjenjivost.
5. Okolnost (zamjenjuje riječ „vrlo” ili „vrlo”).

zaključak

Pravopis onomatopejska riječi i one poput njih interjekcijama obično ne uzrokuje poteškoće. Svi oni prenijeti emocije i zvuči baš kao što smo ih čuli. Ne smije se zaboraviti da ponavljajućih osnovi, kao što su luk-vau, uvijek će biti napisan s crticom.

Spontanost u njihovo obrazovanje čini ih sastavni dio naših života. Djeca koja se ne može govoriti, vikati svoje majke samo određene zvukove. Roditelji su vođeni ga što želi svoje dijete. Kao odrasli, mi i dalje koristiti ove dijelove govora. Nitko nas ne može prisiliti da napuste izraziti svoje emocije. A zvukovi prirode? Predstavljaju nam ih svačiju snagu, ali pisati na papiru nije uvijek lako. Da biste to učinili, a tu su i onomatopejska riječi. Oni su jednostavno ponoviti ono što smo čuli samo pismo.

Bez takvih naizgled manjih dijelova govora, mi jednostavno ne možemo učiniti. Dnevni suočeni s njima u govoru, mi smo neki ih koriste u pisanom obliku.

Nemojte ih brkati sa službenim dijelove govora, na primjer, s česticama. Ponekad su vrlo slični jedni drugima. To je vrijedno spomena jedan nepromjenjivi pravilo: ove riječi prenijeti emocije, osjećaje i zvukove. Niti jedna druga skupina govora ne može učiniti. Kao što kažu, za sve - svoju ključnu ulogu.